Sa Probe, Marvin legenda

Oš da ti dam Šubertov zadnji album?...
(objasnjenje za neupucene)

"And once, for a bet, I have driven 2 miles in reverse with a blindfold..."

Ukocio mi se vrat

Evo me prvi dan na poslu posle 3 dana bolovanja. Jos ne pusta

O kompetentnosti sportskih novinara

Forum B92:

Na šahovski turnir u Nemačkoj došao je novinar lokalnog lista koji nije imao pojma o šahu. Majstor koga je intervjuisao primetio je to i rešio da se našali. Sutradan je u novinama pisalo da je Kraus kao prvi na potezu odabrao crne figure i da je igrana opasna varijanta kraljeve dvorske lude, a njegov protivnik Kriger je kao beli rano zaposeo kraljem centar. Posle serije jakih poteza beli kralj je napao crnu kraljicu goneći je po čitavoj tabli, da bi je na kraju gurnuo u smrtonosnu klopku.

Posle Stonesa Stonesi

Propustila sam ih 5. juna u Belgiji, nije mi palo na pamet da gledam 4 dede nedelju dana pred ispit, a i vezbali su jedno desetak dana pre pocetka turneje u Vilvorde-u, na pola puta izmedju Mechelena i Brisela. Tek sad saznajem za te probe. Bice da nisam pratila dnevna dogadjanja u junu.
Propustila ih U BUDvu 9. jula jer sam se dan kasnije, rano ujutru vracala za Bel., pa reko', da ne bude kao sa Pepersima, da ne stignem da odem po stvari i sl.

Al sreca da je tu popravni, kupila karte za Dizeldorf 13.08.

Ovo ce mi biti pogled, blize nije bilo.

I... ziveo YouTube. Evo snimaka iz Bgd-a (2 nisu Bgd) sve po listi pesama sa sajta fan kluba.

Izjava dana

Although the future is uncertain, your fate does not have to be...

procitala ovo u reklami za ovu knjigu

Roling Stouns posadili stabla

17. jul 2007. | 08:21 | Izvor: B92
Beograd -- Četiri člana grupe Roling Stouns, u Parku prijateljstava na Ušću, posadili su četiri stabla.

Mik Džeger, Čarli Vots, Ron Vud i Kit Ričards rešili su da iza sebe ostave nešto opipljivo i trajno, pa su nešto pre subotnjeg nastupa zasadili četiri drveta. Sadnju niko nije mogao da zabeleži pošto su kamere i fotoaparati bili strogo zabranjeni. Kako se saznaje, grupa se pored drveća fotografisala svojim aparatima.

Na svakom drvetu bio je karton sa imenom jednog od članova grupe, a ostala su imena samo Mika Džegera i Čarlija Votsa. Obezbeđenje koncerta, koje još obezbeđuje prostor, kaže da ne zna šta je bilo s kartonima Ričardsa i Vuda.

Ipak, ta dva stabla se bolje drže od Džegerovog, koje je već počelo da se suši. Mladice na vrućinama nemaju mnogo šanse da dostignu zrelost svojih suseda iz Parka prijateljstva, u kom je zasađeno mnogo stabala, još u vreme vladavine Josipa Broza.

Kumce dobilo i haljinicu

Iz knjige Blog Design Solutions

Kako li se samo informaticarske knjige slatko pisu theese days:

Because of the nature of the universe, we can’t be there to answer questions and offer situation-specific advice. However, as luck would have it, there is a land far, far away filled with rivers of chocolate, fluffy bunnies to frolic with, and WordPress support.

Stonesi u Bgd-u

A ovako ce nadamo se u Bgd-u sve izgledati

Evo i Riki je dobio naslednika

Lazar - Laki
13.06.2007.

European railways form an alliance to promote swifter international travel

AS THE fastest train in Europe reaches its top speed of 320kph (200mph) the glasses of wine on the bar barely wobble. Champagne country is a blur as the train tears along Europe's newest high-speed line—the first to link France and Germany. France's Train à Grande Vitesse (TGV) can now travel between Stuttgart and Paris in only three hours 40 minutes instead of six hours. The latest generation of Germany's Inter-City Express (ICE) trains has similarly shrunk the journey time between Frankfurt and Paris.

This week high-speed railways in France, Germany, Belgium, the Netherlands, Austria and Switzerland joined with existing international services, such as the cross-channel Eurostar and the Paris-Brussels Thalys, to form Railteam, a new marketing alliance. The aim by the end of next year is to have one website that will allow travellers to view timetables and prices and, with one or two clicks, book tickets from one end of Europe to another. At the European Commission's insistence, Railteam members will compete on prices, though there could be some tricky moments as some of them team up to take on airlines.

Europe is in the grip of a high-speed rail revolution. Four new lines are opening this year and next, with trains running up to 320kph (see map). The eastern France TGV line is the first, to be followed in November by a new link from the Channel Tunnel to a new rail hub at London St Pancras, connecting Britain's first really fast line to the rest of the network. Paris will be only two hours 20 minutes away, and Brussels less than two hours. By 2008 Brussels will have new high-speed links to Amsterdam and Cologne. Railteam's aim is to increase high-speed passengers from 15m a year today to 25m by 2010.

Dnevnik iz Teherana

Dopisnik "Ekonomista", 6. jul 2007.

I WAS at a friend’s birthday party last night and the room was filled with wealthy young north Tehranis. The girls sparkled in skimpy cocktail dresses and the boys swaggered in designer shirts and gelled hair. Bootleg booze flowed and couples danced to Turkish pop. Perhaps it is because this image of Iran is so hard to reconcile with the beards, turbans, and clenched fists of its revolutionary government that Western journalists love it so much.

One of the first stories written by every hack to arrive in Iran is about the coquettishly figure-hugging coats and loose headscarves worn by uptown girls to thwart Islamic regulations on public attire. We revel in the salacious details of their nose-jobs, dating habits, drug use, après-ski parties and weblogs.

“Why can’t people in the West see what Iran is really like?” said a young girl in extravagant make up and a vestigial vest top. “We’re the future.”

It is easy to see in these party-goers a rejection of the sterner side of the Iranian regime, embodied in the austere patrician face of Ayatollah Khomeini glowering from murals across Tehran. Reporters look at the statistics (around two-thirds of Iranians are under 30) and think the rebellious kids represent a younger, more open Iran seeking to throw off the strictures of its present leadership in a riot of fashion and fun.

Music Idol Bulgaria - Nevena - I will always love you

I trubaci

Stigla kuci

Usput nije bilo nikakve guzve od Bara ka Tivtu. Prosli pored plaze Jaz, sve bilo rascisceno, videla parce bine iz kola. U Budvu se to vece nije moglo uci osim organizovanim busevima. Lik koji me vozio mi je rekao neku 4-ocifrenu svotu koliko je kostalo jahtama da se ukotve u zalivu da bi videli koncert, tj culi, nije im bilo zagarantovano da ce videti.

Stigla dosta ranije na aerodrom. Sluzbenice na salterima pricaju kako su cule da je bio super koncert i da je bilo 40 000 ljudi. Sad im zao sto nisu isle. I meni nekako. Posle kiksa u Indjiji, mislila sam da ce i ovde biti cirkus sa "povlacenjem" s lica mesta i to dan pre moj put nazad. Al izgleda da nije.

Usput srela Djelu u trafici. Kupuje sve ponudjene dnevne novine. Obavestava se covek. Verovatno i on bio na certu. Bio s nekom malom plavom. Posle ih odvele dve velike plave u VIP valjda. Snimila sam da mala plava drzi u ruci dve karte u ekonomskoj klasi!? I ima kod sebe neku veliku kofercinu. Bice da su par, kad su im stvari zajedno, jel.

Zakljucci sa mora? Fina plaza, malo sljunkovita, ali dobra hladovina. Fina muzika svuda. Narodnjaci gube trku. Klopa nije skupa, rostilj u lepinji 1.5€, pomfrit 1 ili 0.5€, palacinke 0.5€. Taxi 9701 najjeftiniji ot Susnja do Tivta se mozete pogoditi za 35€, od Tivta do Susnja nam random lik sa urednim taksimetrom otkucao 60. Dialup internet preko 9803, user net1, pass net1, gsm 069 broj 8 za 8 (cena / kredit).

Deca se prehladila. Vadili smo joj bris iz grla da doktorka proveri da je nisu napale nekakve koke (bas je tako rekla). Cuj Dicu napale koke. Nisam je zadirkivala za koke, nije bila raspolozena. Kasnije smo videli da nisu, samo sad je i Marinu uhvatilo, a i naoblacilo im se.

Iz aviona sam videla oblake odmah cim smo se podigli malo iznad Crne Gore, pa tako preko celog Balkana i sve dalje do Brisela. Svuda oblaci.

Eto malo zahladjenje.

U Briselu kisa of course...

Veceras Stonesi na 40tak km od mene

Evo da Stonesi malo uticu i na moj zivot:

Veceras su tu blizu mene u Budvi. Cula dolaze Tadic, Mesic, bugarski predsednik, onaj bogati Rus sto ima fudbalske klubove itd.

Zbog svega toga ceo dan danas i sutra ce se preusmeravati saobracaj okolo Budve, a ja sutra imam avion iz Tivta u 10h20.

Dogovorila se sa taxistom da dodje po mene u 7 ujutro.

Videcemo ocemo li stici...

Inace, nemamo struju ovde u Susnju vec nekoliko sati. Da li je moguce da je zbog koncerta!!!???



Idemo sad na vecericu, bas da vidim kako ce biti to bez struje, cenim da nece dolaziti do sutra.

A, razlog je DALA SAM GODINU, MORA SE CASTI.

Zašto ste nas uopće klali?

Kolumna Borisa Dežulovića

Otprilike kao kad se u gradu pokvari nuklearna cetrala, a vlasnik obližnje automehaničarske radnje, nakon sedam-osam rakija, na vrhuncu žučne diskusije kaže da bi on sam popravio kvar, samo da ima kod sebe gedore. Tako meni - znam da je glupa usporedba, ali nema pametnih među Hrvatima i Srbima - izgleda cijela ova stvar s izvinjenjem srpskog predsjednika Borisa Tadića Hrvatima.

"Ti bi popravio reaktor?!", dobacit će posprdno gazda iza šanka. "Pih, to zna svaka budala", odgovorit će nadmeno naš junak, "samo da mi je gedor broj šesnaest!" "Jel' šesnaestica?", zajebava ga gazda. "Sa šesnaesticom bih i Titanic popravio!", uzvraća mehaničar, na što vlasnik gostionice odnekud izvuče kutiju s alatom i ljutito baci na stol ključ broj šesnaest. "Evo ti onda gedor, baš da te vidim!", reći će gazda, nakon čega će pripiti majstor reći: "Šta ću, bogati, s jednim gedorom?!"

Ne treba biti Westinghouse da bi se znalo kako se nuklearni reaktor ne može popraviti jednim gedorom, ali znate onu drevnu mudrost: i najsloženiji popravci započinju gedorom šesnaesticom.

Petnaest godina tako Hrvati čekaju da im se neki srpski lider ispriča za sve što su im Srbi napravili, petnaest godina svaka se hrvatsko-srpska priča razbijala o argument koji se ponavljao kao mantra - "Srbi se nikad nisu ispričali za zločine!" - a da nijedan Hrvat nikad ozbiljno nije pomislio, a kamoli se pripremio za mogućnost da jednom, nekad, neki srpski lider dođe u Zagreb i kaže - "Izvinite." I sad, kad se zaista to dogodilo, Hrvati ne znaju što da rade s gedorom broj šesnaest.

...

Hrvati su tako u trajnom nesporazumu sami sa sobom. Oni bi ispriku, ali im isprika ne treba, oni smatraju da bi se trebali ispričati zločinci, ali njihova isprika im je posve razumljivo neprihvatljiva, oni traže ispriku od srpskog naroda, u čije ime su zločini počinjeni, ali isprika od Srba im je licemjerna, oni bi nekako da se Srbi ispričaju, ali da se isprika ne važi. Jer pravim hrvatskim domoljubima isprika zapravo ne odgovara, isprika je onaj gedor šesnaestica kojom započinje svaki popravak, prvi korak ka normalizaciji odnosa, a nijednom pravom patriotu normalizacija ne odgovara, normalni odnosi i normalno društvo njihova su najgora noćna mora.

Zbunjenost je zato posve razumljivo ista i kod srpskih nacionalista, koji su Tadićevu ispriku doživjeli kao neviđenu bruku za srpski narod. Jer, "kome se zapravo i zašto Tadić izvinjava?", "bio je rat, u ratu svi rade zločine, red bi bio da se onda svako svakome izvine", "ko će Srbima da se izvini za milijarde klanih i nedoklanih Srba?", i konačno - "srpski predsednik može da se izvine tek kad i hrvatski predsednik uradi to isto".

- Ali hrvatski predsjednik se ispričao Srbima.

"Ma nemoj? Kad?"

- Prije tri-četiri godine. Usred Beograda.

"Dobro sad... pre tri-četiri godine, kažete?"

- Da.

"To onda znači samo da su ustaše priznale genocid nad Srbima. Milionima godina nas kolju, da nema Hrvata bilo bi Srba danas više nego Kineza, i sad bi oni da sve zaboravimo jer su se oni kao izvinuli?!"

ceo tekst

Pozdrav iz Šušnja

Lepo nam je ovde, nije previse vruce, mada zadnja dva dana malo vise duva i Dićku boli stomak.





Evo kako je valovito bilo juce: